Prva polovica filma obiluje scenama na koji je jedina moguca reakcija, kako bi Amerikanci rekli - cringe. Ne znam otkud da pocnem. Ono sto bi u ovom filmu ocijenio najgorom ocjenom je definitivno izbor glumaca. Forsiranje "provjerenih" glumackih zvijezda od kojih je vecina vec trebala u mirovinu pokazalo se kao gadan promasaj. Naglasci - ocaj. Rene Bitorajac koji glumi Francuza, a francuski izgovara kao moj brat koji ga je ucio dvije godine u srednjoj i odustao. Slavko Sobin koji glumi Arapa - ne moram znati arapski da cujem da mu je izgovor blago receno katastrofa. Slavonci koji glume Dalmatince, Dalmatinci koji glume Bosance, Bosanci koji glume Purgere? Niti jedan glumac nije glumio ulogu onoga sto je ustvari po mjestu rodenja - i to se cuje i zvuci ocajno. U istoj recenici kazu bio i bija, sta i sto. Mustafa Nadarevic da glumi Janka Bobetka? Izet? IZET??? Tarik Filipovic, koliko god mi se svida kao voditelj kvizova, jedan je od najgorih hrvatskih (bosanskih) glumaca. A Goran Visnjic posebna prica. Uzasno precijenjen glumac, to nije gluma, to je preglumljivanje. Kao da glumi u Shakespearovoj drami a ne u filmu koji nastoji vjerno prikazati dogadaje iz proslosti. Posebno sam se nasmijao na scenu u kojoj Suzana Nikolic, zena od 54 godine glumi i, odjevena u rubac, prica kao baka od 85 godina. Bolje da su dali mladim hrvatskim glumackim nadama da se uhvate u kostac sa ovime, a ne ispranim "zvijezdama". Izbor pozadinske glazbe je opet druga prica - ocajan. Kao da gledam soft core pornic iz 80-tih. Dijalozi - zatupljujuci, dosadni i neuvjerljivi.
Objektivnost cijele price je opet posebna prica. Ne govorim da je Gotovina ratni zlocinac, ali prikazivanje njega kao ultimativnog sveca koji ne da da svojim zarobljenicima padne dlaka s glave je totalno promaseno i nepotrebno. Sluzi samo za zadovoljavanje plitkih zelja hrvatskih nacionalista. Takoder prikazivanje svega samo sa jedne - hrvatske strane (osim samog kraja) oduzima filmu na vjerodostojnosti.
Film od 2 sata i 20 minuta ne bi trebao ostaviti dojam kakav je ostavio. A to je da cijeli film "protrcava" kroz generalov zivot, prikazujuci dogadaje koji su totalno nepovezani i cesto uopce nebitni za cijelu pricu.
Film pocinje dogadajem u kojem je mali Ante djelomicno kriv za smrt svoje majke, kao neka premisa i faktor koji ga oblikuje kao osobu i sve ono sto je on danas. I sto redatelj napravi s tim dogadajem? Ama bas nista. On se uopce kasnije ne spominje.
Jedino sto sam koliko toliko sa zanimanjem pogledao je zadnja cetvrtina filma, kada pocinje Oluja. Iako je sama po sebi losa, naspram katastrofe od filma koja joj prethodi, jos je i dobra i tu se izvlaci neka jadna dvojka.